Šimun Benedikt Kopričanec, 12-godišnji Koprivničanac, oduševio je publiku okupljenu na koncertu Tragova koji su nastupili u centru grada u sklopu ovogodišnje prvosvibanjske Parade rada.
Šimuna je na gimnazijskom Talent showu zapazio frontman Tragova Mihael Bogčev i pozvao ga da nastupi s njima. Ovaj je prihvatio (kako ne bi!) i najskromnije je reći da nisu pogriješili.
Naime, Šimun pjeva još od treće godine, a od četvrte ga je počeo zanimati i klavir. Nastupao je još u vrtiću, a njegov talent je prva zaozbiljno prepoznala učiteljica Biserka Knez. Zahvaljujući njoj pjevao je i svirao na školskim priredbama i događanjima.
Šimunov talent potom je uočio i profesor Mihael Kivač, koji mu je glazbeni mentor. Uz njegovu pomoć Šimun je već nekoliko puta nastupao. Prvi “veliki” javni nastup bio mu je u Domu mladih gdje je sa Sarom Forjan izveo dragu mu pjesmu “Svim na zemlji”.
Dva puta je pjevao i u centru Koprivnice u sklopu programa proslave Dana grada. Tada je izveo koprivničku himnu “Koprivnica grade moj”, ali i popularnu pjesmu još popularnijeg Petra Graše “Moje zlato”. Sa Sarom Forjan je pjevao i hrvatsku himnu Lijepa naša domovino tijekom svečanosti otkrivanja Spomenika hrvatskoj slobodi u Koprivnici. Ovaj je dvojac svojim nastupom predstavio mlade Koprivničance i na Međunarodnoj konferenciji o holokaustu, što je bila održana u našem gradu.
Šimun je predstavljao i učenike svoje škole Đuro Ester na svečanosti Dana prijateljske slovenske škole Olge Meglič u Ptuju.
I dok se javnosti predstavlja izvođenjem popularnih i svečanih, svima dobro znanih pjesama, otkriva nam da ipak najviše voli svirati i pjevati duhovnu glazbu, a sve ga više zanimaju i crkvene orgulje.
Zahvaljujući svom talentu, ali i maru, Šimun uz osnovnu pohađa i Umjetničku školu Fortunat Pintarić. Tako je učenik dvaju razreda – šestog i petog, i u oba je poprilično uspješan. A i omiljen je i cijenjen kod svojih vršnjaka čiji je predstavnik u školskom učeničkom vijeću. I itekako se zalaže za njih, čemu smo imali prilike nekoliko puta svjedočiti.
Susret s ovim dječakom nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Otvoren i široka duha, vrlo rado komunicira i zrelo progovara o mnogim stvarima o kojima njegovi vršnjaci ni ne razmišljaju.
No o tome bismo mogli nekom drugom prigodom. On sam je vrlo skroman i kaže da je zahvalan svojim prijateljima, svim učenicima, ali i svim nastavnicima te ravnateljici škole na podršci u svim aktivnostima.
U slobodno vrijeme Šimun svira i sluša duhovnu glazbu, ali i s dečkima igra nogomet. Ujedno i ministrira u crkvi svetog Antuna. Služba oltaru mu je posebno draga, jer kako sam kaže: – Sve što radim, radim na Božju slavu, jer ako bude njegova volja, ja ću postati redovnik.
A kamo god da ga put odnese, već je sada izvor velike ljubavi i ponosa svojim roditeljima Katarini i Nevenku, ali i svima koje vesele uspjesi i rezultati koje postižu naša djeca.
