KOLUMNA: Tko se nije skij’o, na Facebooku je bio

1
826
Gledam neki dan Dnevnik i izvještaj s graničnog prijelaza o odlascima na skijanje. Čeka lik u redu, najnoviji džip marke Porsche Cayenne, ful oprema i brdo skija na krovu. Novinarka dođe do njega i pita: Kamo putujete? Veli on: Pa kaj se ne vidi, na skijanje! — A gdje? —Garmischpartenkirchen. — Koliko dana? — Dva tjedna! — Koliko ste izvojili? — Dosta. I na kraju ga pita: Kako se živi u Hrvatskoj? A veli on: Ma, loše.

Žena napravila tako čudnu facu da mi je sve bilo žao gledati, ali – to je hrvatska stvarnost. Ili on ne kuži kaj je rekao ili ona ne kuži kaj je on htio reći!

U posljednje vrijeme nas upozoravaju, prijete i plaše na sve moguće načine s time kakva će biti vremenska prognoza i to barem tjedan dana unaprijed. Čovjek ima osjećaj da živimo u, recimo, Kanadi ili na Aljasci i kao da nitko dosad nije doživio, a kamoli preživio zimu. Činjenica je da je u posljednje vrijeme dosta hladno, možda čak malo nadprosječno, no jedino što je sigurno je da će opet režije biti udri, drž’, nedaj i to s obzirom da čitam kako su dugovi za režije prema Komunalcu oko četiri i pol milijuna kuna!

Dobro je što su pred nama ove godine lokalni izbori pa će sigurno sve biti maksimalno očišćeno i posoljeno da ne bi bilo pritužbi građana. Koliko se sjećam, neki su se na malim ekranima proteklih zima kleli da će pojesti snijeg i klizali u čarapama s vijencima po spomenicima, odajući tako počast preminulima. U situaciji pred lokalne izbore, neki će drugi umjesto njih odrađivati taj posao, a ako neće biti dobro, onda će nagrabusiti. Zato svima onima koji će održavati prometnice i čistiti ih želim svu sreću i strpljenje.

Uvijek kad dođe zima sjetim se i našeg prekrasnog PRC-a, skijališta i sanjkališta koje je palo u takav zaborav kao da ga nikad nije niti bilo. Obitelji su odlazile gore pod punom opremom i cijeli dan provodile u uživanju u snježnim radostima. Popili bi čaj i pojeli štrukle ili buncek sa sirom. Toga danas više nema. Danas se djeci doma spočitava da stalno pilje u mobitele i da budu od toga oslepeli. A u stvari, što drugo i mogu? Pogotovo oni malo stariji. Nemaju svi novaca da odu na skijališta, pa čak ni ona najbliža. Sve to jako košta roditelje koji ponosno, uzdignute glave krpaju kraj s krajem i, kak bi se kod nas reklo, žmiču, pa čak i kad su izlasci vikendom u pitanju. Jedino što našim mladima ostaje je da rade snjegoviće u svojim dvorištima ili skupno pred zgradom, poslikaju se i stave na Fejs. Čudim se da već netko nije napravio natječaj tipa: “Najljepši snjegović u Podravini”.

Dosad smo kao Grad potrošili milijune kuna na sve i svašta. Nada je ipak ta koja umire zadnja, pa možda ipak netko u svoj predizborni program stavi “Revitalizacija i uređenje skijališta i sanjkališta na PRC-u kao poklon svim građanima u 2018.” Tak je napisano i za uređenje Zrinskog trga! Ono kreće i imamo ga u planovima. Odmah nakon lokalnih izbora. Prije nikak!

Ovih je dana postalo aktualno tko je od koje životinje dobio pusu, pa neki čak putuju i u druge gradove da bi je dobili. Uz obavezno naslikavanje. Nije to ništa loše, ali ipak se radi o klasičnom populističkom potezu pri čemu su se neki u stanju ljubiti sa zbilja svim i svačim. Sve zbog popularnosti i glasova. Činjenica je da smo se svi sa svima ‘zljubili kroz blagdane, pa je nekima svaka promjena dobrodošla. Kaže narod, sto ljudi – sto ćudi. S obzirom da je skoro cijela županija pokrivena različitim spektrom iz životinjskog svijeta, bez obzira na podneblje, možda ne bi bilo loše još malo više uložiti truda na šoder-grabi i preko zime uvesti, recimo, nekoliko morževa, morskih lavova ili tuljana, da i oni mogu dijeliti puse. Kao novu zimsku atrakciju. Tu bi mogli zaposliti nekoliko razbijača leda, koji bi radili umjesto timaritelja jer ovima ne treba sijeno. I par ribiča koji bi za njih lovili ribu da ih namame da izađu na obalu za slikanje selfija. Na kraju bi to sve lijepo ogradili i naplaćivali ulaznice.

Na kraju ipak treba zaželjeti svima onima koji su otišli ili se spremaju otići na skijanje u sva mondena europska i svjetska skijališta, da tamo pokupe svu pozitivnu energiju i donesu ju doma u Podravinu, jer će nam trebati. Neka se vrate vedri i raspoloženi za nove radne pobjede! Onima koji su ostali doma želim da zajedno dočekamo dan kad ćemo moći na skijanje i kod nas, u ravnoj Podravini, pa makar i na PRC-u.