Budućnost svakoga grada ovisi o odlukama i postupcima koji su trebali biti doneseni davno prije. Mi hvala Bogu imamo strategiju, samo je nekako više na papiru jer papir sve trpi. Sve smo karte bacili na malo i srednje poduzetništvo.
Tako je prije nekoliko godina osvanula novoosnovana firma za preradu vune. Navodno je netko iz Varaždina dopremio stroj koji je bio vrlo jeftin i tako je u tišini počela velika priča malog i srednjeg poduzetništva o kojoj nitko nije ništa znao. Osim vizionara koji su strpljivo čekali da se ostvari njihov san. Sve su pripremili, čak su i izabrali i direktora, no vuna nikako da se počne namatati. Vele da je problem bio taj što su stroj dopremili u dijelovima. Prvo ga dugo nisu mogli sastaviti, a kad su ga sastavili nije mogao raditi jer su neki dijelovi falili.
Kad se po tome počelo prčkati “na javno”, tvrtku su ugasili, ali su prije toga dobro i debelo objasnili da oni s tim nemaju nikakve veze. Naravno da nemaju, kao ni s izvorskom vodom zvanom “Leda”. Kao ni s privatnom tvrtkom u Miklinovcu u Društvenom domu koju su ministri otvarali kao uspješan projekt i budućnost malog i srednjeg poduzetništva u Koprivnici. Srećom, ovce iz naše priče zaboravljene su i ostavljene na miru do kraja ove kolumne, baš kao i onaj koji ih je imao namjeru u našem gradu uzgajati.
S obzirom da u sjeverozapadnoj Hrvatskoj nigdje nema baze ni centra za helikoptere, što je jednostavno nužnost, zanimljivo kako nikome nije palo napamet da upravo Koprivnica bude jedna takva baza i centar za krizne i hitne situacije.
Dok se mi nadmećemo s biciklima, u drugim gradovima se raspravlja i razgovara o izgradnji malih aerodroma. Helikopterska baza bi koristila i podigla status i našoj bolnici, poznatoj prehrambenoj kompaniji, ali i cijelom gradu jer bi uistinu postali centar “nečega”! Da se za taj projekt digao kredit, sigurno bi se isplatio na više načina i to višestruko. Kod helikoptera je jako dobra strana to što nitko ne bi mogao vidjeti, dok se digne, ‘ko je v njemu pa bi se neki mogli hitno otpeljati do Zagreba, kakti “intervencija je”! Piloti sigurno ne bi lampali koga su i zakaj vozili i sve bi bilo OK. Kak’ god bilo, bila bi to dobra stvar. Još bi samo dodal da bi ga zbog prepoznatljivosti trebalo obojiti u crveno. A tek da je električni! Tak’ bi i u zraku bili ekološki osviješteni i to – prvi u Hrvatskoj!
Koprivnica je posljednje dvije godine postala bankarska meka. To se vidi zato kaj je postavljena česma u centru kao briga za građane. I to je istina! Svaki put kad ideš dizati kredit ili nešto rješavati, šlag te strefi, pa je dobro da je tam “česma”, da se čovjek malo osvježi. Tak’ da je izlazak iz banke do česme premošćivanje jaza, a sama česma tekuća likvidnost. Sad mi je puno jasnije zakaj u Zagrebu rade tolike fontane. Tam’ se cijeli zaletiš unutra. Kod nas se, ajde, još uvijek samo umivaju, pa još nije opasno. S fontanama smo dakle bez brige, no baš bi se mogla još koja česma postaviti u našem gradu. Čisto zbog brige za građane i njihove probleme. Ono kaj bi možda još bilo dobro je da se jedna postavi pored Elektre i Komunalca, jer i od tam’ ljudi idu van s nekakvim čudnim facama.
Pred nama je Dan grada kada zbrajamo uspjehe i blagdan Svih svetih. Podolice budu najposjećeniji dio grada. Pun pogodak je bio postavljanje „pretraživača grobnih mjesta“, i ne bi bilo loše da se građanima “preko pruge” objasni da to nije bankomat koji čekaju već deset godina. Dobili ga budu dok na česmi rodi grožđe.
I tako. Trenutno smo i bez helikoptera i bez ovaca, ali zato imamo kredit. Dapače, više njih. No, koji smjer smo onda mi kao grad zauzeli i koji nam je, u stvari, prioritet? Ovce ili helikopter? Nažalost, opredijelili smo se za ovce. One za šišanje.
